Socijalizacija osobe je proces usvajanja znanja, socijalnih normi i psiholoških stavova koji joj omogućavaju uspješno funkcioniranje u društvu. Ovo je fenomen bez kojeg je nemoguće zamisliti život svakog pojedinca, stoga je potrebno uzeti u obzir karakteristike socijalizacije pojedinca i njegove faze.
Karakteristično
Socijalizacija pojedinca kao pojava je formiranje osobe pod uticajem socijalnih uslova i iskustva. Zapravo, ovo je aktivno uključivanje pojedinca u javni život. Ova pojava je dvostrana. S jedne strane, uključuje asimilaciju socijalnog iskustva od strane osobe ulaskom u svoje okruženje. S druge strane, to je pojedinačno aktivno reproduciranje društvenih veza zbog njegovih aktivnosti. Odnosno, osoba asimilira iskustvo i omogućava socijalnom okruženju da utiče na njega, ali istovremeno i sama vrši sve uspješniji utjecaj na društvo u okruženju.
Pojam "socijalizacija" odgovara konceptu zasnovan na činjenici da se socijalnost svake osobe i djeteta svodi na potrebu za komunikacijom, dok je na samom početku ličnost asocijalna. Ispada da je socijalizacija osobe fenomen zbog kojeg se u početku asocijalni subjekt pretvara u socijalnu osobu koja posjeduje norme i modele ponašanja prihvaćene u društvu.
Faze socijalizacije ličnosti
Pet je glavnih faza socijalizacije ličnosti. Prva faza je primarna socijalizacija, odnosno prilagođavanje pojedinca socijalnoj sredini, od rođenja do adolescencije. Djeca prihvataju socijalno iskustvo nekritički kroz oponašanje i prilagođavanje okolnosti.
Druga faza je individualizacija. Ovo je fenomen zasnovan na želji da se istakne. Ovdje se očituje kritički odnos prema društvenim normama, pokazatelj nečije jedinstvenosti i želje da se razlikuje.
Treća faza je integracija, odnosno želja da pronađemo sebe, svoje mjesto u društvu. Ako osnovne osobine ličnosti ispunjavaju socijalna očekivanja, integracija se smatra uspješnom. Ako se to ne dogodi, socijalizacija ličnosti kao fenomen počinje se zasnivati na jačanju agresivnosti, odbijanju pojedinca od njegove individualnosti i drugim negativnim osobinama.
Četvrta faza naziva se trudom i smatra se najdužom, jer pokriva čitav period radne aktivnosti osobe. U ovoj fazi osoba nastavlja asimilirati socijalno iskustvo i pretočiti ga u društveni život.
Peta faza je aktivnost nakon poroda, kada osoba akumulirano socijalno iskustvo prenosi na mlađu generaciju.
Vidi se da socijalizacija osobe kao pojave pokriva čitav život osobe, omogućavajući joj da bude punopravni član društva.
