Socijalizacija osobe je proces samoostvarenja, jer omogućava svakoj osobi ne samo da stekne iskustvo i korisne vještine, već i da se ostvari i pronađe svoje mjesto u društvu. Razumijevanje osnova socijalizacije i samo-realizacije, kao transformativne akcije, pomoći će boljem razumijevanju ovog procesa.
Osnove socijalizacije
Socijalizacija osobe je proces savijanja glavnih parametara ličnosti osobe na osnovu obrazovanja, obuke i asimilacije društvenih uloga. Socijalizacijom se odvija samoostvarenje pojedinca, odnosno nasljeđivanje i transformacija socijalnog iskustva od njega i njegova transformacija u lične stavove, sposobnosti i vještine.
Osnova procesa socijalizacije je aktivna transformativna aktivnost osobe koja joj pomaže da se uključi u društveni život, savlada metode praktične aktivnosti i formira društvene veze. U osnovi, socijalizacija je samoostvarenje pojedinca u procesu njegove aktivnosti. Stoga možemo zaključiti da uspjeh socijalizacije ovisi o aktivnom sudjelovanju pojedinca u procesu kreativne transformacije. Budući da socijalizacija osobe pokriva čitav period čovjekova života, ispostavilo se da se samoostvarenje također uvijek nastavlja. Čak i ako osoba ne želi da se mijenja ili učestvuje u bilo čemu, ipak donekle ostvaruje sebe. Međutim, svaka osoba to radi u različitoj mjeri, što je posljedica odgoja, kulture i ličnih karakteristika.
Samoostvarenje kao transformativna radnja
Samoostvarenje, koje je dio socijalizacije, možemo nazvati čovjekovom potrebom, što mu pomaže da transformiše svoju ličnost. Osoba mora pronaći svoje mjesto u društvu i životu, izraziti se u svijetu na najslikovitiji način i osjetiti zadovoljstvo zbog stvarnosti. Ova želja potiče pojedinca da razvija svoje sposobnosti i koristi ih u korist drugih, pokazujući tako svoje snage.
Dakle, socijalizacija pomaže pojedincu da se ostvari, koristeći norme i trendove prihvaćene u društvu. Postajući dijelom društva, osoba počinje razumijevati svoje moralne standarde i sklonosti, što joj omogućava da koristi te podatke u svoje svrhe. Ovo pomaže u odabiru najprikladnije taktike ponašanja, koju će primijetiti druge ličnosti. Međutim, samoostvarenje može biti skrivenije. Socijalizacija osobe može otkriti njegovu tendenciju ka mirnijem postojanju, dok potraga za njenim mjestom za osobu ne leži u uspjehu u očima drugih, već u ugodnom osjećaju samog sebe. Sve ovo daje razlog da se vjeruje da je socijalizacija osobe proces samospoznaje, koji pomaže čovjeku da se osjeća najudobnije u društvu.