Sizifov rad je popularan izraz, znači naporan, ali istovremeno beskoristan rad koji ne donosi nikakav rezultat. Ovaj izraz je u ruski jezik došao iz mitova drevne Grčke.
Mit o Sizifu
Sizif je bio sin gospodara vjetrova, Eola. Osnovao je grad Korint, u kojem je prikupio ogromno bogatstvo, zahvaljujući svojoj lukavosti i snalažljivosti. Štaviše, Sizif je prevario i opljačkao ne samo obične ljude, već i bogove.
Kad je Sizif osjetio da ga bog smrti prati po imenu Thanat, koji je lukavog trebao odvesti u mračno podzemlje, odlučio je da ga prevari, progovori i nadmudri. Korintski lupež je u tome uspio, a on je Thanata ne samo obmanuo svojim riječima, već ga je i okovao snažnim okovima.
Ovaj sumnjivi podvig prekinuo je vječni poredak među ljudima, jer je smrt jednostavno nestala. Zajedno s njom nestali su i veličanstveni sprovodi na kojima su rođaci mrtvih prinosili bogate žrtve bogovima. Naravno, novi poredak im se uopće nije svidio, pa je gromovnik Zeus poslao samog boga rata da oslobodi Thanata. Oslobođen okova, bog smrti uzeo je dušu Sizifa i odveo ga u kraljevstvo sjena.
Međutim, Sizif je predvidio ovu mogućnost i naredio je svojoj supruzi da u ovom slučaju ne organizira sahranu, što je i učinila. Kralj podzemlja Had i njegova supruga dugo su čekali pogrebne poklone. Ali onda im je došao Sizif, koji je tražio da ga pusti na zemlju, kako bi objasnio svojoj supruzi šta i kako treba raditi, naravno, nakon što je obećao da će se vratiti. Had je poslao Sizifa na zemlju, ali on, naravno, nije ni pomislio da ispuni obećanje dato bogovima. Lukavi čovjek okupio je prijatelje i priredio gozbu na kojoj se pohvalio da je jedini pobjegao iz carstva mrtvih.
Had je po drugi put poslao po prevaranta Thanata, koji je sada zauvijek vratio Sizifa u podzemlje. Bogovi su bili jako ljuti na lukavog korintskog kralja, pa su mu priredili prilično neugodan zagrobni život. Sizif je svakodnevno morao gurnuti i zakotrljati ogroman kamen na vrh planine, a kada je cilj ovog procesa već bio blizu, ogroman kamen je pao dolje. I to je trajalo zauvijek.
Moderno značenje
U ovom mitu potječe frazeološka jedinica "sizifov rad". Tako je običaj da se govori o besmislenom i vrlo teškom poslu koji nema ni početka ni kraja. Ponekad se slična konstrukcija koristi kada se govori o nekoj vrsti vidljivog, ali nedostižnog cilja, koji zahtijeva stalnu primjenu određenih napora. U nekim slučajevima riječi "sizifovski rad" označavaju rad čija naknada ne odgovara naporu koji je na njega utrošen.
