Vjera je subjektivna vjera u istinu nečega što nije povezano s obrazloženjem. Činjenična potkrepljenost se može dogoditi, ali možda i nije, to ni na koji način neće utjecati na vjeru.
Nije tako lako odrediti mjesto vjere u mentalnoj aktivnosti osobe. Ona ima i intelektualne osobine, koje predstavljaju neku vrstu uvjerenja, i emocionalne. S gledišta emocionalne sfere, vjera spada u kategoriju viših osjećaja, jer je konstantna, a ne situaciona.
Vjera je jedno od najjačih osjećaja. Evanđelje po Mateju kaže: "Ako imate vjeru veličine zrna gorušice, i recite ovoj planini:" idite odavde do tamo ", i proći će." Učinkovitost vjere leži u utjecaju koji ona ima na motivaciju, a time i na aktivnost, zbog čega je vjera u pobjedu toliko važna u sportu i ratu.
Vjera i dokazi
Vjeri ne samo da nisu potrebni dokazi - ispravnije bi bilo reći da tamo gdje dokaz započinje, vjera i završava. Na primjer, od vremena Tome Akvinskog do danas, pokušavalo se dokazati postojanje Boga. Pokazalo se da su svi oni uzaludni, ali čak i kad bi bilo moguće dokazati ovaj postulat, od toga bi bilo malo koristi.
Možda bi dokazi uvjerili nevjernike, ali ovo bi bilo uvjerenje, a ne uvjerenje - ne bi bilo emocionalne komponente, dakle, ne bi bilo snažne motivacije za kršćanski život, niti osnova za iskren odnos s Bogom. Vjernicima nisu potrebni dokazi: ako osoba traži dokaz, to znači da nije naročito čvrsta u vjeri.
Opseg vjere
Tradicionalno, vjera je povezana s religijom, te riječi se čak koriste kao sinonimi, govoreći o „kršćanskoj vjeri“ili „muslimanskoj vjeri“. Zaista, u religiji vjera u Boga igra temeljnu ulogu, ali ne samo da se vjerske dogme mogu uzimati zdravo za gotovo.
Na primjer, astronom ili fizičar mogu pružiti dokaze da se Zemlja okreće oko Sunca, a ne Sunce oko Zemlje - u ovom obliku to bi bila naučno utemeljena izjava. Ali osoba koja je daleko od nauke možda neće znati dokaze i za nju će se sve "opravdanje" svesti na misao: "To su dokazali N. Kopernik i G. Galileo." U ovom slučaju, osoba uzima naučnu istinu na vjeri, poklanjajući se autoritetu nauke.
Uloga vjere je također velika u ljudskim odnosima. Prožima sve nivoe organizacije društva, djelujući kao povezujući, cementirajući princip: ako muž prestane vjerovati u svoju ženu, porodica propada, ako ljudi prestanu vjerovati u vladu, država propada.
Vjera je uistinu ljudska manifestacija, koja nije svojstvena nijednoj drugoj životinji, jer nastaje na sjecištu razuma i osjećaja.
