"Jutro je mudrije od večeri", kaže stara poslovica. Otkriveno je prilično davno da je spavanje izravno povezano s pamćenjem i učenjem. Ali tek su nedavno naučnici uspjeli potkrijepiti ovaj obrazac identificiranjem procesa koji se javljaju za vrijeme spavanja.
Teorija sinapse
Popularna je teorija da se tijekom spavanja mozak čisti od viška informacija primljenih tijekom dana. Prema njenim riječima, tokom dana moždane ćelije, neurone, neprestano "bombarduju" raznim informacijama iz susjednih ćelija. Tijekom ovog procesa između njih nastaju veze, koje se inače nazivaju sinapsama.
Do trenutka spavanja, ćelije se ne samo pune, već i preopterećuju informacijama, među kojima postoji, između ostalog, i potpuno beskorisna. A noću, kada nikakve informacije ne dolaze izvana, mozak radikalno preuređuje svoju aktivnost, uklanjajući one sinapse koje nemaju korisni teret.
Prije nekoliko godina, američki su naučnici eksperimentalno dokazali da se tijekom takve noći "čišćenja" prostor između neurona povećava za oko 60 posto. U tim formiranim nišama moždane ćelije oslobađaju beta-amiloidni protein nakupljen tokom dana, koji je stvoren tokom dana. Ovaj protein se naziva proteinskim troskama, koje negativno utječu ne samo na proces memorisanja, već općenito na moždanu aktivnost.
Istovremeno s uklanjanjem nepotrebnih sinapsi, mozak uvećava korisne kako bi sljedeći dan mogao sagledati potrebne informacije. Zato se ljudima čiji je posao povezan sa pamćenjem velikih količina informacija, na primjer glumcima, preporučuje da pamte i objedinjuju svježe informacije ujutro.
Sortiranje informacija
Osim što čisti mozak od nepotrebnih informacija, on se sortira noću. Ova teorija dolazi iz fiziologije i najpoznatija je kao Hopsen-McCartley-jeva aktivacijsko-sintetička teorija.
Prema njenim riječima, tokom dana, razmišljajući o nečemu ili pokušavajući riješiti neki problem, mozak formira takozvane memorijske krugove povezane sa najvažnijim događajima za neku osobu. Tokom REM spavanja, koje se naziva i snom u snu, dolazi do haotične dezinhibicije određenih područja mozga i aktiviranja memorijskih krugova. Štoviše, u ovaj su proces najčešće uključeni novoformirani krugovi, odnosno oni koji su povezani s bolnim problemom ili zadatkom. Još uvijek nije jasno koji je poticaj za pokretanje ovih određenih odjeljaka. Ali njihov rad za vrijeme spavanja omogućuje korištenje prethodno opisanih sinapsa kako bi se ispravile pogrešne opcije i odabrale najoptimalnije.
Stoga, često nakon buđenja, osoba donese pravu odluku, čak ni ne sluteći da ju je donijela u snu.
