Stvaranje antihitlerovske koalicije je neviđeni primjer u istoriji jedinstva država sa različitim političkim sistemima i ekonomskim interesima suočeni sa smrtnom prijetnjom čitavom čovječanstvu. Postojalo je samo nekoliko godina, odigralo je izuzetnu ulogu u pobjedi nad fašizmom.
Antihitlerovska koalicija počela se stvarati od samog početka Drugog svjetskog rata, tj. od septembra 1939. Tada je obuhvatio samo dvije države povezane sa sporazumima o uzajamnoj pomoći koje je bila izložena njemačkoj agresiji od Poljske: Velika Britanija i Francuska. Zvala se koalicija zapadnih saveznika. Ali tada ova uska organizacija nije imala stvarnu priliku da se odupre fašističkoj Njemačkoj. To je očito ubrzo potvrdila njemačka okupacija Francuske.
Izgradnja široke koalicije
O širokoj antihitlerovskoj koaliciji počeli su govoriti tek nakon što je Njemačka napala SSSR. Tada su odmah nakon početka fašističke agresije SAD i Velika Britanija izjavile svoju vojnu podršku SSSR-u. Štoviše, Sjedinjene Države u to vrijeme još nisu bile u stanju rata s nacističkom Njemačkom.
U avgustu-septembru 1941. godine održava se nekoliko trilateralnih i bilateralnih sastanaka na nivou ministara vanjskih poslova tri države, tokom kojih se potpisuju svi potrebni službeni dokumenti o uzajamnoj pomoći u borbi protiv neprijatelja.
Nova faza u razvoju antihitlerovske koalicije započela je u januaru 1842. Vašingtonskom konferencijom od dvadeset šest. Nakon nje, koalicija je počela brojati 26 država. Pridružile su joj se tako velike zemlje kao što su Kina, Indija, Australija, Kannada, niz latinoameričkih i azijskih država i vlade okupiranih zemalja u emigraciji.
Tada je, na prijedlog američkog predsjednika Roosevelta, antihitlerovska koalicija dobila svoj novi sinonim "ujedinjene nacije".
Dalje širenje antihitlerovske koalicije
Doprinos borbi protiv fašizma različitih zemalja koje su bile dio koalicije bio je vrlo nesrazmjeran. Neke su države direktno sudjelovale u neprijateljstvima, druge su pružale pomoć ratobornim saveznicima oružjem, sirovinama za vojnu industriju i hranom, a treće su ih jednostavno moralno podržavale.
Najveću pomoć saveznika u antihitlerovskoj koaliciji, naravno, dobio je SSSR, čelnici svih antifašističkih država bili su dobro svjesni da je na njezinim frontovima odlučeno o ishodu rata.
Nacističko rukovodstvo polagalo je velike nade u raskol antihitlerovske koalicije. Hitler je vjerovao da jučerašnji zakleti neprijatelji SSSR-a i zapadnih zemalja još dugo neće moći mirno koegzistirati. Ali ispalo je drugačije. Neposredno pred kraj rata, jučerašnji njemački saveznici pridružili su se ujedinjenim narodima: Italiji, Bugarskoj, Rumuniji, Mađarskoj i Finskoj.
Ukupno je 1945. već bilo 58 država u antihitlerovskoj koaliciji.
