Odnosi između Sirije, Turske i Iraka postaju sve napetiji. Sukobi među zemljama već su doveli do smrti mnogih ljudi, a u budućnosti mogu čak poslužiti kao uzrok rata. Ionako neugodnu situaciju dodatno komplikuje uplitanje američke državne tajnice Hillary Clinton u politiku ove tri države.
Sučeljavanje Turske i Sirije započelo je prije mnogo godina. Relativno nedavne krize uključuju sukob koji se dogodio 1998. Tada su Sirija i Turska bile na ivici rata zbog činjenice da je lider Kurdistanske radničke stranke dobio utočište u Damasku. Nažalost, kurdski problem na kraju nikada nije riješen. Trenutno predstavnici ovog naroda žive na jugoistoku Turske, zapadnom Iraku i sjeveroistočnoj Siriji. Njihova želja za postizanjem neovisnosti i stvaranjem vlastite države naglo je pogoršala odnose između ove tri zemlje.
Glavni problem je što je Turska, za razliku od svojih susjeda, vrlo odlučna prema Kurdima i namjerava postići njihovu potpunu asimilaciju s Turcima ili uništenje. Sirija, naprotiv, to sprečava, a Irak je čak pružio Kurdima vlastitu bazu iz koje, prema turskoj vladi, PKK provodi svoje vojne operacije. U avgustu 2012. turska vlada čak je optužila Kurde iz Sirije i Iraka za izvođenje napada. Hillary Clinton otvoreno je podržala stav Turske i čak izrazila spremnost da pomogne "u rješavanju sirijskog problema".
Još jedan sukob izbio je između Turske i Sirije, kada su 2011. sirijske izbjeglice, bježeći od vladine represije, pohrlile u susjednu državu. Isprva su Turci pružali humanitarnu pomoć izbjeglicama, ali kada se ispostavilo da je nekoliko područja Sirije pod vlašću Kurda, Turska je promijenila svoj stav, a njezina vlada čak je najavila mogućnost vojne intervencije u unutrašnjoj politici Sirija.
Odnosi između Turske i Iraka se takođe ne razvijaju na najbolji način. U aprilu 2012. sukob je istaknut kada je Nuri el-Maliki, premijer Iraka, službeno proglasio Tursku neprijateljem. Ranije si je turski premijer Erdogan dopustio suzdržanije, iako ne baš ugodne komentare o iračkoj vladi, ali nije davao tako glasne izjave. Da bi naglasile svoj stav, iračke vlasti zaustavile su opskrbu Turske naftom. I, konačno, situaciju dodatno komplikuje činjenica da upravo problemi u Iraku ne dopuštaju turskoj vladi da prebaci svoje trupe i pokrene otvorenu vojnu ofanzivu u Siriji.