Dugo su vremena bili pozvani posebni ljudi da razriješe sukobe, posebno velike i dugotrajne, koji su pomogli u vođenju dijaloga između strana u sporu i rješavanju napete situacije. Ove ljude sada nazivaju posrednicima, a postupak posredovanja postao je pravni način alternativnog rješavanja sukoba.
Instrukcije
Korak 1
Medijacija je metoda uzajamno korisnog izlaska iz sukoba, koja uključuje uključivanje treće neutralne strane. Medijator posreduje kako bi postigao neki sporazum o neslaganju, ali same stranke su aktivno uključene u donošenje odluka. Međutim, medijator se ne može nazvati medijatorom u najopštijem smislu riječi, već je medijacija samo jedna od vrsta medijacije.
Korak 2
Medijator nije dužan imati posebna znanja iz područja uzroka spora, nije dužan savjetovati o nesuglasicama, on samo pokušava učesnicima predstaviti opće razumijevanje sukoba i djelovati u smjeru njegovog rješavanja. Štoviše, njegov zadatak nije pronaći ispravno i pogrešno, ne podržati jednu od strana, već naći konsenzus i pronaći obostrano korisno rješenje.
Korak 3
Svaka osoba može biti posrednik. Njegove glavne osobine su nepristranost i neovisnost. Ljudi mogu djelovati kao posrednici na neprofesionalan i profesionalan način. Da bi pružao usluge medijatora na profesionalnoj osnovi, osoba mora biti starija od 25 godina, diplomirati i završiti kurs za medijator. Svaka sposobna osoba koja nije ranije osuđivana iznad 18 godina može neprofesionalno djelovati kao posrednik. Organizacije ili pojedinci mogu privući posrednike i, prema dogovoru, platiti ili ne platiti njihove aktivnosti.
Korak 4
Prednosti posredovanja u odnosu na parnicu su ušteda vremena i materijala, povjerljivost, traženje rješenja koje je korisno za sve, dobrovoljno sudjelovanje i izvršenje donesenih odluka, univerzalnost postupka za različita područja (unutar porodičnog, organizacijskog, domaćinstva i druge vrste sukoba), razmatranje interesa, moralnih normi, odnosa strana, ličnog iskustva.
Korak 5
Proces posredovanja u pravnom smislu započinje pismenim prijedlogom jedne od strana o provedbi ove metode rješavanja sukoba. Ako druga strana prihvati ponudu, sukobljene strane zaključuju sporazum o upotrebi medijacije, koji takođe utvrđuje identitet posrednika. Tada se posrednik uključuje i razmatra gledišta strana u sporu, njihove argumente, želje i interese, na osnovu tih podataka zatim pokušava ponuditi kompromisno rješenje sukoba. U isto vrijeme, stranke aktivno sudjeluju u raspravi, jer upravo one zajedničkim naporima, bez prebacivanja odgovornosti na posrednika, moraju iznaći izlaz iz situacije. Ako se pronađe izlaz, zaključuje se sporazum koji se na sudu može smatrati i prijateljskim sporazumom.
Korak 6
Jedini nedostatak medijacije kao metode rješavanja sporova je taj što je dobrovoljno izvršiti ili ne izvršiti odluke donesene nakon zaključenja sporazuma. Ponekad se, nakon nekoliko sastanaka s posrednikom i naizgled produktivnog rada, strane opet vrate u sukob, jer jedna od strana ili obje strane odjednom ne ispunjavaju ranije dogovorene odluke.
