Teško je zamisliti ozbiljniju uvredu za obrazovanu osobu od "trulog intelektualca", jer ovaj izraz baca sumnju na sam pojam inteligencije.
„Truli intelektualci“obično se nazivaju intelektualcima koji nemaju određenu političku poziciju. To izaziva posebno ogorčenje prekretnicama u istoriji, kada je vrlo teško, ako ne i nemoguće, kloniti se političkog sučeljavanja.
"Truli intelektualci" i V. I. Lenjin
Izraz "truli intelektualac" tradicionalno se povezuje sa boljševicima, lično se pripisuje VI Lenjinu.
Negativan stav boljševika prema inteligenciji dobro je poznat i ne izaziva iznenađenje. Većina seljaka i proletera nije imala ni pristup osnovnom obrazovanju, a kamoli univerzitetima. Prema tome, intelektualci su bili predstavnici plemstva i buržoazije - klase neprijateljski raspoloženih prema proletarijatu, čija je diktatura boljševička stranka krenula putem.
Lenjin je kritizirao i inteligenciju - naravno, ne svu, već samo one njene predstavnike koji su demonstrirali privrženost idealima carizma i buržoazije. Lenjin je takve intelektualce nazvao "lakerima kapitala" i odbio da ih prepozna kao "mozak nacije".
Ali koliko god oštro vođa svjetskog proletarijata kritizirao intelektualce, fraza "trula inteligencija" nije pronađena ni u jednoj od njegovih knjiga ili članaka.
Pravi tvorac frazeološke jedinice
Izreka "trula inteligencija" pripada osobi od koje se najmanje tako nešto moglo očekivati - ruskom caru Aleksandru III.
Dolazak ovog cara na presto zasjenile su tragične okolnosti: Aleksandra II - njegovog oca i prethodnika na prijestolju - ubili su revolucionari Narodne volje. Predstavnici ruske inteligencije liberalnog ubeđenja nisu ostali ravnodušni prema ovom događaju. Ne, nisu podržavali teroriste, nisu svoje postupke smatrali blagoslovom za zemlju, i unatoč tome pozvali su cara da pomiluje Narodnu volju. Prema liberalima, izvršenje regicida može izazvati samo val osvete od strane njihovih saradnika, a carska gesta dobre volje pridonijet će smirenju.
Aleksandar III je savršeno shvatio koliko je takvo rasuđivanje daleko od stvarnosti i ne bi mu bilo lako oprostiti ubicama svog oca. Sluškinja A. Tjučeva u svojoj knjizi "Na dvoru dva cara" govori o carevoj iritaciji izazvanoj novinskim člancima takvog sadržaja. Jednom je kralj, pročitavši još jedan članak, u bijesu bacio novine u stranu i uzviknuo: "Trula inteligencija!"
Boljševici nisu bili tvorci ovog izraza, oni su samo uzeli carevu izreku, koja se pokazala neočekivano u skladu s njihovom vlastitom ideologijom.
Poslednjih godina izraz "trula inteligencija" dobio je još jedno značenje. U političkim raspravama koje se odvijaju na blogovima i društvenim mrežama, ovaj daleko od počasnog naslova "dodjeljuje se" umjetnicima, piscima i novinarima koji pokazuju privrženost zapadnim vrijednostima i zagovaraju savezništvo Rusije sa Sjedinjenim Državama i Evropom.
