1948. godine istraživačka grupa akademika I. E. Tamm o razvoju termonuklearnog oružja bio je uključen Andrej Dmitrijevič Saharov. Tokom mnogih godina svoje naučne biografije bio je autor i koautor nekih ključnih otkrića na polju fizike.
Instrukcije
Korak 1
Kandidatska disertacija A. D. Saharov, kojeg je branio 1947. godine, bio je posvećen problemu neradijacionih nuklearnih tranzicija. Predložio je novo pravilo odabira za naplatu pariteta. Pored toga, pronašao je način da uzme u obzir interakciju elektrona i pozitrona u proizvodnji parova. Kao rezultat rada na disertaciji, naučnik je došao do važnog otkrića. Razlika u energijama dva nivoa atoma vodonika je mala, jer u slobodnom i vezanom stanju elektron komunicira sa svojim vlastitim poljem na različite načine. Ranije je slične pretpostavke iznio američki astrofizičar H. Bethe, koji je za ovo otkriće 1967. dobio Nobelovu nagradu. Proračuni ruskog naučnika dugo su držani u tajnosti. Ali zahvaljujući njima 1948. godine Saharov je pozvan u Tammovu grupu.
Korak 2
Akademik I. E. Tamm je okupio naučnike kako bi testirali projekat vodonične bombe. Projekt je predložio Ya. B. Zeldovich. Ispale su plodonosne aktivnosti Saharova u grupi naučnika. Pretpostavke koje je iznio potvrđene su usmjeravanjem istraživanja u pravom smjeru. Takođe je napravio konstruktivne promjene. Doprinos Andreja Dmitrijeviča radu na stvaranju bombe bio je vrlo velik. Kasnije je nazvan "ocem termonuklearne bombe". Rad grupe uspješno je završen u avgustu 1953. godine.
Korak 3
Naučna djelatnost A. D. Saharova nije ograničena na rad na stvaranju hidrogenske bombe. 1950. godine Saharov i Tamm iznijeli su ideju o zadržavanju magnetske plazme. Izvršeni su proračuni instalacija za kontroliranu termonuklearnu fuziju. Saharov je prvi predložio ideju magnetske izolacije plazme deuterijum-tritijum zagrijane na milion stepeni. 1951. godine u radu "Teorija magnetnog termonuklearnog reaktora" predstavljen je dizajn takozvane "magnetne zamke". Naučnik je sugerirao da će se na maksimalnoj temperaturi plazme, jednako nabijene jezgre moći približiti jedna drugoj. Kao rezultat takve sinteze trebala bi se osloboditi velika količina energije. Instalacija za zadržavanje magnetne plazme naziva se "Tokamak". Više od 60 godina fizičari iz mnogih zemalja svijeta pokušavaju postići pozitivan energetski bilans zasnovan na naučnom razvoju A. D. Saharov.
Korak 4
Takođe A. D. Saharov je došao na ideju stvaranja superjakih magnetnih polja. To je od njih zatraženo komprimiranjem magnetskog fluksa provodljivom cilindričnom ljuskom. 1961. naučnici su iznijeli ideju da se pomoću laserske kompresije postigne kontrolirana termonuklearna reakcija. Sve je to predstavljalo modernu osnovu za ozbiljna istraživanja na polju termonuklearne energije.
Korak 5
Objašnjenje barionske asimetrije Svemira je još jedno veliko postignuće naučnika. Dugo se vjerovalo da su čestice i antičestice apsolutno identične. HELL. Saharov je istraživao pitanje razloga odsustva antigalaksija i zvijezda. Na toj osnovi je 1967. stvorio uslove za nastanak asimetrije u prvim trenucima pojave vrelog Svemira. Kao jedan od razloga naveden je kršenje CP pariteta u procesima rasipanja elementarnih čestica. Drugi razlog bio je kršenje simetrije u preokretu vremena. Kao rezultat analize razloga nestabilnosti protona, Saharov je predložio zaključak o nesukladenju barionskog naboja.
Korak 6
Područje naučnog interesa akademika Saharova takođe je bio problem nehomogenosti distribucije materije u Univerzumu. U fazi stvaranja Univerzuma, sve supstance su bile homogene po sastavu. Kao rezultat promjene koncentracije na jednom mjestu, došlo je do nakupljanja okolne materije koja je padala na ovaj centar privlačenja. Ovom pitanju je 1963. godine bilo posvećeno djelo "Početna faza širenja Univerzuma i pojava nehomogenosti u distribuciji materije". U njemu A. D. Saharov je prvi sugerirao da su kvantne fluktuacije uzrok pregalaktičkih nehomogenosti. 2011. godine, na osnovu ovih studija, astrofizičari su otkrili nehomogenosti u relikvijskoj kosmičkoj pozadini. U čast naučnika koji je prvi izneo ovu ideju, nazvani su "Saharovljeve oscilacije".