Dugoročno rivalstvo Zapada i Istoka imalo je priliku završiti 1954. godine, tada je socijalistički tabor pokušao da se približi kapitalističkom. 31. marta 1954. SSSR, BSSR i Ukrajinska SSR podnijeli su zahtjev za pridruživanje NATO-u, ova inicijativa ima svoje porijeklo.
Stvaranje NATO-a
Stvaranje NATO bloka Sovjeti su doživjeli negativno, što dokazuje i apel Ministarstva vanjskih poslova britanskoj vladi s kojom je SSSR potpisao sporazum o savezu. Primjećuje da SSSR ulazak Britanije u NATO smatra činom koji je u suprotnosti s prethodno potpisanim ugovorom iz 1942. godine.
Uprkos odnosu prema stvaranju NATO-a kao prijetnji nacionalnoj sigurnosti, savezničke veze SSSR-a sa Sjedinjenim Državama i Britanijom imale su šansu za produženje nakon završetka rata, ali to je spriječila Staljinova želja da nametne novu rata za uspostavljanje komunizma na Zapadu. Prema istoričarima, novi trenutak za promjenu odnosa na bolje pojavio se tek nakon smrti "vođe" i Dwighta Eisenhowera na vlasti u Sjedinjenim Državama.
Upravo je on izrazio principe koji su formirali međunarodni sistem sigurnosti u ključu stvaranja trajnih mirnih odnosa 16. aprila 1953. godine. Eisenhower je također izdao veliku važnost prijetnje nuklearnim ratom koja je nastala u to vrijeme i pozvao sovjetske vlasti da promijene tok istorije, završivši svoj govor riječima: "Spremni smo za ovo, jeste li spremni?"
Da bi dalo pozitivan odgovor, sovjetsko rukovodstvo moralo je razgovarati i o problemu osiguranja kolektivne sigurnosti u Evropi na sastanku ministara vanjskih poslova u Berlinu početkom 1954. godine. Ovdje su predstavnici SAD-a, Velike Britanije i Francuske uvjerili publiku da je NATO obrambena organizacija i da SSSR vidi kao budućeg partnera. Nakon toga, Hruščov je naredio da pošalje prijedlog članstvu u NATO. Minsk i Kijev djeluju s istom namjerom kao i suosnivači UN-a. U dokumentu se navodi da je stvaranje zaraćenih vojnih blokova postao razlog izbijanja svjetskih ratova, te je predloženo da se politika stvaranja suprotstavljenih vojnih grupa promijeni u politiku djelotvorne interakcije svih europskih zemalja, održavajući i promičući cilj mir.
Odbijanje SSSR-a da se pridruži NATO-u
7. maja 1954. Sjedinjene Države, Francuska i Engleska odbile su primiti Sovjetski Savez, Bjelorusiju i Ukrajinu u članice NATO-a. Među razlozima je istaknuto da "nerealna priroda prijedloga nije vrijedna rasprave".
14. maja 1955. SSSR, Albanija, Bugarska, Čehoslovačka, Istočna Njemačka, Mađarska, Poljska i Rumunija potpisuju Varšavski pakt kojim se stvara jedinstvena vojna komanda, sjedište se nalazi u Moskvi, a sovjetske trupe dobivaju pravo na raspoređivanje na teritoriji zemalja učesnica. Sučeljavanje dva sistema, nastalo kao rezultat akcije dva vojna bloka, dovelo je do incidenata u mnogim zemljama: Vijetnamu, Avganistanu i drugima.
