Svjetski rekord u zadržavanju daha pod vodom je 17 minuta i 4,4 sekunde. Instalirao ga je 30. aprila 2008. godine američki iluzionista David Blaine. I to uprkos činjenici da obična osoba može živjeti bez disanja samo 5-7 minuta, nakon čega gubi svijest i može umrijeti. U tome mu je pomogao poseban trening zadržavanja daha.
Da biste mogli dugo zadržavati dah, nije dovoljno samo udahnuti i ne izdahnuti što je duže moguće. A onda pokušajte poboljšati svoje postignuće. Potreban nam je čitav kompleks općih razvojnih i posebnih vježbi, koji su razvili naučnici i sportisti iz različitih zemalja.
Opšta vježba
Gojaznost je glavni neprijatelj disanja. Prekomjerna težina u tijelu nije samo opterećenje respiratornog sistema, već i prekomjerna količina masnih ćelija, od kojih svaka za svoju aktivnost zahtijeva kiseonik. Samo osoba normalne težine može biti uspješna u zadržavanju daha.
Trčite češće. Trčanje razvija respiratorni sistem i prsa, pospješuje gubitak kilograma i poboljšava sposobnost pluća da apsorbiraju kiseonik. Trčanje na velike daljine uči tijelo da štedljivo koristi resurse, uključujući kisik. Trčanje s pažnjom na disanje je posebno korisno: osposobite se za trčanje tako da za određeni broj koraka postoji određeni broj udisaja i izdisaja.
Vježbajte vježbe disanja opisane u jogi i kineskim borilačkim vještinama. Dokazano je da ne samo da dobro razvijaju prsa, već i podučavaju kontroli dijafragme.
Uključite se u meditaciju i autogeni trening. To je neophodno kako biste mogli kontrolirati svoje emocije i odvojiti se od svih stranih misli. Sposobnost da se kontrolirate i da vam ništa ne odvlači pažnju je važna komponenta u treningu zadržavanja daha.
Posebne vježbe
1. Polako duboko udahnite, pokušavajući ravnomjerno ispuniti donja, srednja i gornja pluća zrakom. Zatim zadržite dah 1 minutu. Izdahnite sa silom, stisnutih usana, u nekoliko koraka. Ne napumpajte obraze. Vremenom pokušajte povećati vrijeme zadržavanja daha.
2. Snažno udahnite i udahnite nekoliko minuta, pokušavajući što intenzivnije zasititi krv kiseonikom. Nakon toga udahnite i zadržite dah maksimalno dugo. Dok zadržavate dah, ispružite ruke naprijed u razini prsa, stisnite prste u šake. Počnite brzo pomicati ruke natrag i spajati ih dok ne zadržite zrak u plućima. Na kraju naglo izdahnite.
3. Hodanje koncentrirano na disanje. Napravite određeni broj koraka jednake dužine dok polako udišete. Zatim, bez zaustavljanja i bez zadržavanja daha, poduzmite isti broj koraka kao i izdahnite. Nastavite s vježbom dok ne završite nekoliko ciklusa udisaja i izdisaja. Ako je vježba lagana, povećajte broj koraka tokom udisanja i izdisaja. Ova vježba se mora raditi nekoliko puta dnevno.
4. Donje disanje. Ležeći, stavite jedan dlan na trbuh, a drugi na prsa. Počnite udisati i izdisati zrak koristeći samo donja pluća. Kontrolirajte disanje rukama: samo se trbuh treba pomicati, prsa moraju ostati nepomična. Izdah treba biti dug, kroz stisnute usne, udah je malo kraći od izdaha.
Zadržavajući dah
Uronite u vodu, opustite se i držite za nešto poput bočne strane bazena. Pokušajte se odvojiti od svih suvišnih misli. Nakon nekoliko snažnih udaha i udaha kako biste oksigenirali krv, zadržite dah i uronite u vodu. Za vrijeme udisanja, ne pokušavajte što više napuniti pluća zrakom. Vrijeme zadržavanja daha bit će znatno duže ako udišete 75-80% maksimalne zapremine pluća. Ne držite zrak u ustima dok ste pod vodom.
Kada plivate pod vodom, pokušajte se lagano i lagano kretati kako biste sačuvali kisik. Koncentrirajte se na zadržavanje daha i ne dopustite da vam strane misli uđu u glavu. Kad gledate oko sebe pod vodom, češće koristite periferni vid. Nemojte ponovo uvrtati glavu i ne podizati je - ako dugo zadržite dah, to može dovesti do gubitka svijesti.
Nakon dugog zadržavanja daha, ne smijete naglo izdahnuti i udahnuti novi zrak. Izdahnite otprilike trećinu, a zatim udahnite. I tek tada napravite puni izdah i udisanje.
Zapamtite, što je voda toplija, to je duže zadržavanje daha, jer je tijelu u hladnoj vodi potrebno više kisika da bi održavalo stalnu tjelesnu temperaturu.
Kada vježbate u vodi, koristite pomagača. Neće moći samo tempirati zadržavanje daha, već će osigurati i slučaj mogućeg gubitka svijesti.
