Slučajevi trovanja gljivama nisu rijetki. To je uglavnom zbog nepoznavanja posebnosti otrovnih gljiva od jestivih. Crvena mušica kao da svojim svijetlim izgledom signalizira da prolazi, ali neiskusni berač gljiva lako može staviti blijedu krastavicu ili lažnu gljivu u košaricu.
Instrukcije
Korak 1
Amanita muscaria je vrlo otrovna gljiva koja uzrokuje halucinacije. Amanita muscaria je teško zamijeniti s drugim gljivama, vrlo je svijetla i uočljiva. Crveni šešir s bijelim mrljama vijori se na visokoj nozi s bijelom suknjom. Tu je i muharica pantera, koju odlikuje samo boja kapice - smeđa je s ljuskavim bijelim ljuskama.
Korak 2
Ali porfirnu muharicu već je lako zamijeniti sa rusulom. On, poput neke russule, ima smeđu kapu, ali obratite pažnju na nogu, ima suknju i noga je zadebljala prema bazi.
Korak 3
Blijeda krastača je vrlo otrovna. Njegov je otrov toliko jak da jedna gljiva već može izazvati ozbiljno trovanje, opasno po život. U mladosti blijeda krastača ima polukuglastu kapu zelenkaste ili bjelkaste boje koja se s vremenom ispravlja, što je vrlo slično russuli. Obavezno potražite prisutnost gomoljastog zadebljanja s vrstom ovratnika na nozi u osnovi, kao i na prstenu ispod kapice. Šampinjoni također izgledaju poput krastače, ali nemaju zadebljanje na nozi.
Korak 4
Lažno otkrivanje je takođe opasno. Tu je sumporna lažna gljiva i ciglasto crvena. Prva ima kapu prljavo sive boje, glatka, sa smeđe-maslinovim pločicama. Noga je šuplja, žućkasta, ponekad sa ostacima vela. Meso na prelomu je žuto i bez mirisa. Ciglastocrvena lažna gljiva ima glatku crvenkastu kapu, tamniju u sredini. Ploče su smeđe ili crvenkaste. Noga je žuta, meso je bijelo, neugodnog mirisa. Obje otrovne gljive razlikuju se od pravih po tome što nemaju ljuske na kapici i bijeli prsten na nozi. A takođe i boja kapice. Miris prave gljive meda je ugodan.
