Knjige su način prenošenja i čuvanja informacija. Njihovo postojanje postalo je moguće pojavom pisanja u V-IV milenijumu pne. Od tada znanje prestaje ovisiti o usmenom obliku njihovog prenošenja, razvoj civilizacije je ubrzan. Daljnje promjene u knjigama izravno su povezane s razvojem društva i tehnologije.
Instrukcije
Korak 1
Pisanje se pojavilo u drevnim civilizacijama Mezopotamije, koristeći tako pristupačne materijale kao što su glinene ploče i kora drveta. Prvi zapisi odnosili su se na poslovno računovodstvo.
Korak 2
Prva velika promjena u knjizi povezana je s pronalaskom papirusa u Egiptu, omogućila je snimanje dugih poruka na medij koji je zauzimao malu količinu prostora, jer su se pojedinačni listovi papirusa mogli kombinirati u jedan i nastala knjiga mogla se smotana u tanki svitak. U Egiptu su se knjige papirusa uglavnom koristile za knjigovodstvene evidencije, ali bilježile su se i naučne i povijesne informacije.
Korak 3
Otprilike u 10. stoljeću prije nove ere, Feničani su u drevnu Grčku donijeli papirus. Grci su takođe uzeli feničansku abecedu za osnovu svog pisanja i poboljšali je dodavanjem slova za samoglasnike. Vođenje bilješki sada je mnogo lakše. U Grčkoj, a potom i u Rimu, pojavile su se velike biblioteke sa desetinama hiljada knjiga u obliku papirusa. Knjige su počele bilježiti razne informacije - filozofska i naučna djela, umjetnička djela.
Korak 4
Rimska knjiga o papirusu bila je štap s izbočinama na krajevima, na kojima je bio namotan svitak od papirusa, takva knjiga imala je kožnu etiketu s naslovom. Knjižare su postojale već u starom Rimu. Također su se u starom Rimu koristile voštane tablete, koristile su se za evidenciju domaćinstava i u školama. Nakon što su informacije o njima postale nepotrebne, jednostavno su rastopljene i vosak je upotrijebljen za novu čistu tabletu.
Korak 5
U prvom veku naše ere pojavili su se kodovi, slični modernim knjigama, u kojima su listovi papirusa bili spajani u beležnicu. Takvi rukopisi potisnuli su svitke tek u 3. stoljeću, kada se za pisanje koristio trajniji pergament (posebno obrađena koža). Zamjena svitaka rukopisima također je povezana s činjenicom da je kršćanstvo postalo glavna religija Rimskog carstva.
Korak 6
Početkom srednjeg vijeka rukopisi su u potpunosti zamijenili svitke papirusa. Knjige su nastajale i kopirane u manastirima. Otprilike u 8. stoljeću redovnici su počeli koristiti razmake između riječi, što je olakšavalo čitanje tekstova. Početkom drugog milenijuma nove ere papir je u Evropu dolazio iz Azije, knjige su postajale jeftinije i pristupačnije. U isto vrijeme mračno doba završava, u Evropi se pojavljuju univerziteti, aktivno se razvija znanstvena misao i sve je više knjiga. U arapskom svijetu neke su biblioteke imale i do četiri stotine hiljada svezaka.
Korak 7
U 14. stoljeću Europljani su usvojili orijentalni drvorez i postalo je mnogo lakše izrađivati kopije knjiga. Napokon, u 15. veku, Gutenberg je izumio štampariju. Složni elementi počeli su se izrađivati od metala, sada bi se mogli koristiti više puta. Tipografija je knjigu učinila mnogo dostupnijom.
Korak 8
Krajem 19. vijeka knjige su se proizvodile na tvorničkim presama. Tiraž se povećao na nivo bez presedana. Kako se broj knjiga povećavao, tako je rasla i sloboda govora, jer je postajalo sve teže odgađati širenje informacija.
Korak 9
Pojava Interneta i e-knjiga posljednja je faza u razvoju knjige. Papirnate knjige nestaju u pozadini, čovječanstvo sve više koristi elektroničke medije za čitanje i čuvanje knjiga.