Krivnja je jedno od obilježja zločina i delinkvencije. U općenitom slučaju, krivica znači mentalni stav građanina koji je počinio krivično djelo prema svom djelu.
Instrukcije
Korak 1
Krivnja je upravo subjektivni znak zločina, a ne objektivni. Ova izjava je zbog činjenice da se odnos ljudi oko njega prema osobi koja je kriva za zločin i njegov vlastiti stav prema njegovom djelu razlikuju.
Korak 2
Pojam krivice se bolje razumije kada se razmatra još jedan znak zločina - kažnjivost. Dakle, uzimajući u obzir suštinu kazne, naime: ispravak zločinca, njegovo pokajanje za nezakonite radnje, njegovo zaustavljanje da čini nova krivična djela, treba doći do zaključka da krivnja u ovom slučaju igra važnu ulogu kao znak zločin. Stoga se pojavljuje takva definicija kao: krivična odgovornost, odnosno krivična odgovornost građanina krivog za krivično djelo.
Korak 3
Takva krivična odgovornost glavni je oblik primjene krivičnog zakona na osobu. Krivična odgovornost je najteža vrsta odgovornosti građanina za počinjeno krivično djelo. Krivična odgovornost daje državi pravo da primeni mere uticaja protiv krive osobe (ograničenje prava i sloboda krive osobe).
Korak 4
Postoje sljedeći oblici krivnje: namjerni oblik krivnje (umišljaj) i krivnja iz nehaja. Oblik krivice karakterizira odnos počinitelja prema njegovom djelu, kombinaciju njegove svijesti i volje. Na primjer, direktna namjera zločinca sugerira da je predvidio odgovornost i kaznu za zločin koji je planirao, ali ga je ipak počinio.
Korak 5
Izravna je namjera u pravilu najopasniji oblik krivčeve krivnje. Ova izjava rezultat je činjenice da je s direktnom namjerom takva osoba vjerovatnije počiniti krivično djelo nego osoba koja se plaši odgovornosti. Stoga se krivnja koja sadrži direktnu zločinačku namjeru strože kažnjava.
Korak 6
Postoji i posredna namjera, u kojoj je građanin također svjestan posljedica (štete, odgovornosti i kazne) zločina, ali ne želi da se dogodi, ali namjerno priznaje uvredu.
Korak 7
Krivica građanina koji je počinio nezakonitu i društveno opasnu radnju iz nehaja nastala je zbog njegovog nemara, ravnodušnosti i neozbiljnosti. Primjeri ovog oblika krivice su, na primjer: nepružanje pomoći bolesnoj osobi kojoj je potrebna, uslijed koje je umrlo ili patilo. Općenito, krivnja iz nehaja je svaka krivnja koju je građanin počinio neozbiljno ili iz nehata, a koja je nanijela štetu životu ili zdravlju ljudi.
