Vjerovanje u čuda obično se pripisuje maloj djeci, jer samo oni mogu pomisliti da vile, čarobnjaci ili zmajevi zapravo postoje na svijetu. Međutim, i odraslima je potrebno barem malo čudo u životu.
Vjerovanje u čudo važno je za svaku osobu. Daje nadu, omogućava vam da prevladate poteškoće, održava pozitivan stav i dobar odnos prema životu.
Dječje vjerovanje u čuda
Mala djeca svijet doživljavaju sasvim drugačije od odraslih. Bespomoćniji su i nedovoljno jaki da izdrže strah i nedaće. Zahvaljujući tome djeca razvijaju neku vrstu zaštitnog mehanizma: počinju vjerovati da postoji neka vrsta sile koja ih može spasiti od straha ili patnje. Tako se pojavljuje ideja svemoćnih roditelja koji mogu sve, kao i dobrih i zlih čarobnjaka i stvorenja. U odrasloj dobi, ovaj osjećaj svemoćne podrške često se pretvara u religiozno vjerovanje, pripisujući Sve neobične manifestacije Svemogućem.
Vjera u čudo kod djece razvija maštu, kreativno razmišljanje, potiče djetetovu sposobnost sanjanja. To je ono što će mu pomoći u budućnosti da si postavi ciljeve u životu, nosi se s neuspjesima i hrabro gleda u budućnost. Stoga čudo u djetetovom životu igra značajnu ulogu i nije ga potrebno prerano lišiti toga. Najbolje je da roditelji što duže podržavaju bebinu vjeru u Djeda Mraza, zlatnu ribicu, igračke koje govore, jer upravo to predstavlja djetinjstvo.
Stavovi odraslih prema čudima
U odrasloj dobi je takođe važno vjerovanje u čudo. Uklanja okvir i mnoge komplekse osobe kada shvati da ništa nije nemoguće, čak i ako se nešto ne uklapa u uobičajenu ideju. Sposobnost prevladavanja granica razuma nije podložna svim ljudima, ali oni koji to nauče neprestano traže nove načine, pronalaze izlaz iz očajnih situacija, prevladavaju prepreke, sigurno će postići svoj cilj, oni su naprijed svojih rivala ili konkurenata. I izuzetno je korisno to moći raditi u svijetu koji se neprestano mijenja.
Međutim, većina odraslih prilično je cinična kada vjeruje u nešto nematerijalno, što ne može dokazati. Njihov razum i logika ponekad ubijaju svaku priliku da iracionalno razmišljaju i dopuste sebi da vjeruju u nemoguće. Međutim, kada osoba zatvori priliku za čudo ili nešto neobično, tada ponekad napusti i svoju intuiciju, a to je ono što joj omogućava da predvidi tok događaja ili vidi izglede u nekom pitanju ili aktivnosti. Zabranjujući sebi intuitivno razmišljanje, osoba lišava sreće, sreće koja se iznenada pojavi na putu, ne vidi signale koje joj sudbina daje.
Naravno, možemo reći da ništa slično na svijetu ne postoji, a sav uspjeh je samo slučajnost, ali bez vjere ni ovo ne može postići. Vjerujući u nešto, ljudi pokazuju spremnost da prihvate promjene i pozitivan stav prema njima. Sve to daje snagu i priliku da ostvare svoje želje i ideje. Uz to, vjera u čudo je sposobnost pronalaska dobra i dobra koja se čuva u duši svake osobe.
