Pitanje smisla života i svrhe zemaljskog postojanja zabrinjavalo je čovječanstvo od davnina. Zašto osoba živi na zemlji? Koja je njegova svrha? I da li uopće postoji? Ljudi odgovore na ova pitanja traže u filozofiji, umjetnosti, književnosti i religiji. Ali postoji li jedan tačan odgovor?
Koji je smisao tvog života?
Vjerovatno, osoba nije odmah razmišljala o smislu života. Za predstavnike primitivnog društva, koji su živjeli u surovim uvjetima i svakog su sata bili prisiljeni suočiti se s opasnostima, prevladati poteškoće i nedaće, smisao života bio je biološki opstanak. Da bi to učinili, bilo je potrebno sebi i svojoj rodbini osigurati hranu, udoban dom i toplu odjeću.
Svakodnevni život predaka modernog čovjeka odvijao se u radovima i brigama. Ali koliko se toga promijenilo od tada? Čovječanstvo je na raspolaganju dobilo tehnologiju sa svojim impresivnim mogućnostima. Danas nema potrebe provoditi dane u šumi u potrazi za divljači. Pa ipak, većina ljudi je sada angažirana samo na dobivanju svakodnevnog hljeba. Posao za naknadu, kućanski poslovi, kućanski poslovi zauzimaju gotovo cijelo vrijeme. Gdje postoji razmišljanje o smislu života.
Ali s vremena na vrijeme, neki ljudi još uvijek imaju pitanje o svrsi svog postojanja. Je li život zaista bio dat samo radi postizanja visokog socijalnog statusa, finansijskog osiguranja i nastavka porodice? Ili postoje drugi ciljevi koji su nevidljivi u svakodnevnoj žurbi? Osoba posebno osjeća potrebu da traži odgovore na takva pitanja u prekretnicama i kritičnim trenucima svog života.
U potrazi za smislom: Rano je za kraj
Kao rezultat toga, svako pronalazi vlastite odgovore na pitanja o svojoj svrsi. Neki u potrazi za vitalnim smislom i svrhom zemaljskog postojanja dolaze Bogu. Pomisao da izvan materijalnog svijeta postoji vrhovno biće koje vas voli, cijeni i garantira spas duše, unosi mir u život osobe.
Uronjenje u religiju pomaže u održavanju osjećaja života suočen s neprestanim stresom i pritiskom okolnosti. Ali može li postizanje jedinstva s Bogom biti istinski životni cilj?
Postoje i drugi načini za samoostvarenje. Zaista, zašto tražiti Stvoritelja izvan sebe, kad neko sam može postati? A onda ljudi zaranjaju u kreativnost. Iza ovoga je često nejasna želja da ostvarite svoj unutrašnji potencijal, otkrijete svoje sposobnosti i talente, da svijetu izjavite svoju individualnost. Kreativnost kao životni cilj poboljšava fizičku i mentalnu dugovječnost, unosi radost u svakodnevni život i ispunjava život stvarnim značenjem. Istovremeno, često nije važno u kojem području i na kojem nivou osoba stvara.
U nekom trenutku kreativna osoba počinje shvaćati da je njena sudbina neraskidivo povezana s budućnošću čovječanstva. A onda se svi svakodnevni poslovi, svakodnevne brige i materijalni interesi povlače u drugi plan.
Čovjek počinje ciljano tražiti to područje primjene svojih talenata, što će mu omogućiti da se pronađe i postane što korisnije za buduće generacije.
Heinrich Saulovich Altshuller, jedan od utemeljitelja naučne teorije kreativnosti, bio je iskreno uvjeren da samo dostojan cilj čovjekovom životu može dati istinski smisao. Ona mora ispunjavati nekoliko zahtjeva: biti nova, konkretna, značajna i imati društvenu korisnost ("Kako postati genij. Životna strategija kreativne ličnosti", GS Altshuller, IM Vertkin, 1994).
Ljudski život na zemlji bio bi jednostran i manjkav da nema mjesta za prijateljstvo, ljubav, uzbudljive avanture i društveni uspjeh. Naravno, odnos prema kreativnom životu ni na koji način ne poništava jednostavne radosti ovozemaljskog života. Pa ipak, kreativnost je jedan od najmoćnijih načina da pronađete svoju svrhu i stavite tačku na pitanje zašto osoba živi na zemlji. Tačka koja se može pretvoriti u elipsu koja odlazi u vječnost.
