Lingvistički rječnik je posebna knjiga. Ovo je zbirka zapisa u rječniku koji pokazuju osnovna svojstva riječi. Zadatak rječnika je objasniti značenje riječi, njezine gramatičke, etimološke, leksikološke i druge karakteristike.
Zajedno, svi lingvistički rječnici teže cilju opisivanja i normalizacije rječnika jezika.
Glavni predmet lingvističkih rječnika je riječ koja se može okarakterizirati s različitih strana (semantičke, stilske, porijekla itd.)
Za razliku od enciklopedijskih, lingvistički rječnici objašnjavaju značenja riječi, pokazuju njihova gramatička svojstva i sadrže sve dijelove govora (klase riječi).
Postoji mnogo vrsta i tipova jezičkih rječnika. Razlikuju se u sastavu, broju i prirodi objašnjenja značenja riječi.
Prema sadržaju, zadacima i metodama leksikografskog opisa, lingvistički rječnici mogu se podijeliti na objašnjenja, strane riječi, povijesne, etimološke, dijalekatske, homonime, sinonime, antonime, frazeološke, pravopisne, ortoepske i rječnike jezika pisca.
Objašnjavajući rječnici daju tumačenje riječi i govore o njenoj upotrebi.
Rječnici jezičnih poteškoća opisuju poteškoće koje mogu nastati u upotrebi određene riječi ili njenog oblika.
Frazeološki rječnici odražavaju specifičnost i nacionalnu kulturu jezika. Neophodni su za poboljšanje govorne kulture.
Kolokacijski rječnici podučavaju tačnost izražavanja misli.
Ortoepija - pomažu u ispravnom stavljanju stresa u riječi.
Rječnici za pravopis pružaju gramatički ispravno pisanje riječi.
Interpunkcijski vodiči su neophodni za ispravnost interpunkcijskih znakova.
Po pravilu, rječnik je dopunjen frazama, primjerima iz beletristike, frazeološkim frazama koje ilustriraju određenu riječ.
Rječnici su najmjerodavnija referentna publikacija u kojoj možete pronaći sveobuhvatne odgovore na bilo koje pitanje koje vas zanima. Potrebno ih je koristiti. Veliki francuski filozof Voltaire takođe je rekao da je rječnik svemir po abecednom redu. A sve ostale knjige sadržane su samo u njoj: "poanta je samo u tome da ih se iz nje izdvoji."
