Potraga za životnim smislom obično započinje u adolescenciji i završava kad mladost ode. Zašto tražiti nešto što ne postoji - tvrdi osoba. Samo živi, radi, odgaja djecu, gradi kuću i sadi drveće, ponekad ne videći nikakvo posebno značenje iza svega ovoga. Čini to jednostavno zato što je to neophodno. I ne razmišljaju svi o tome ko je on, gdje je i koje je njegovo mjesto na ovom svijetu.
Da se izgubiš. Mehanički život
Među mnogim filozofskim trendovima postoji jedna, gotovo zaboravljena, koja tvrdi da je čitav život osobe san. U svom svom naizglednom apsurdu, ova ideja nije lišena racionalnog zrna.
Zapravo, osoba izvodi mnoge svoje akcije ne razmišljajući o njihovom značenju, samo na autopilotu. Često se ne može sjetiti što je radio prije par dana, jer su svi njegovi poslovi bili uobičajeni i toliko poznati da ih je obavljao automatski, ne sluteći.
Mnogi ljudi, iscrpljeni poslom i svakodnevnom rutinom, uspoređuju se s robotima, mašinama i nisu daleko od istine. Izvodeći iste akcije iznova i iznova, oni ne shvataju svoje duboko značenje. Štaviše, njihova svijest nije aktivna u takvim trenucima: nisu svjesni sebe, ne vide udaljene posljedice svojih postupaka, ne postavljaju si globalne ciljeve.
Takav je život zaista sličan snu. A neki ljudi godinama uspijevaju postojati u ovoj državi! Običan čovjek, sjećajući se prošlosti, vidi samo nekoliko živopisnih epizoda - ovo je nekoliko trenutaka kada je njegova svijest bila budna, prisutna „ovdje i sada“. Ostale epizode ostaju bez pamćenja, jer nisu proživljene i u potpunosti ostvarene, kao u snu.
Za osobu koja je na takav način postojala iz godine u godinu, sasvim je prirodno da se izgubi, tj. živite a da niste svjesni svojih želja, težnji i ciljeva. Takva osoba studira, zasniva porodicu, radi jer je „to neophodno“. Ne dopušta sebi vrijeme i trud da se zaustavi i odgovori na pitanje: kome "treba"? A da li mu je to lično potrebno?
Buđenje. Pronađi sebe
Ali u nekom trenutku, osoba može shvatiti da dragocjeno vrijeme života odlazi i još je uvijek prisutna u njemu, poput gosta, poput prolaznika, čije će tragove kiša oprati i prekriti snijegom. A nakon nekoliko generacija, niko se neće sjetiti njenog postojanja.
Dolazi do takozvanog trenutka buđenja. Osoba dolazi do zaključka da ga je za puni život potrebno provesti svjesno, a ta svijest započinje od njega samog.
Postepeno proučava sebe, osobenosti svoje psihe, počinje pratiti vlastite emocije, uči osjećati vlastito tijelo, a zatim već svjesno upravlja mentalnim i fizičkim procesima.
Takva je osoba već spremna da formulira vlastite želje i nauči ih razlikovati od onih koje su joj nametnute izvana: društvo, roditelji, okolina itd.
Sljedeći korak osobe koja razumije tko je, što je i što želi je svjesno graditi vlastiti život, postići svoje lične ciljeve izvođenjem dosljednih svjesnih radnji koje će dovesti do očekivanog rezultata. Za takvu osobu možemo reći da se našla.