Na prvi pogled nije se moglo izmisliti ništa prozaičnije od krompira. Ali istorija ovog korijena usjeva seže više od pet hiljada godina. Bilo je uspona i padova u njemu. Nije čak ni odmah dobio uobičajeno ime "krompir", dugo se zvao "zemljana jabuka".
Kako se krompir pojavio u Evropi
U početku su Europljani krompir smatrali gljivom nakon što su vidjeli kako su Indijanci Južne Amerike iskopali njegove gomolje. Budući da je oblik krumpira bio sličan već poznatom tartufu, smatrani su rođacima.
Korijen je u Evropu došao u 16. vijeku. Španjolci su prvi probali, ali na njih nisu ostavili poseban utisak, jer nisu znali kako da ga pravilno skuvaju. Iz Španije se krompir preselio u Italiju, gdje su ih zvali "tartufolli", a odatle je stigao u Belgiju. Tamo su ga zamijenili za ukrasnu biljku i posadili u plastenike. Nešto kasnije stigao je do Pruske. Tamo je pruski kralj izdao dekret o prisilnom uzgoju krumpira, koji je spasio Nijemce od gladi tokom rata 1758-1763. Nakon nekog vremena, krompir je stigao do Francuske.
Zašto su krompir zvali "zemljana jabuka"
Krompir je u Francuskoj sreten kao ukrasna biljka. Njeno ljubičasto cvijeće koristilo se za ukrašavanje frizura i odjeće. Francuzi su mnogo kasnije skrenuli pažnju na gomolje. Budući da je svo voće i povrće okruglog oblika tradicionalno bilo povezano s jabukom, krompir je nazvan "zemljanom jabukom" i smatran je otrovnim. Francuski liječnici tvrdoglavo su na tome inzistirali, tvrdeći da je "zemljana jabuka" nositelj gube i uzrok zamućenja uma. Naučnici se, međutim, nisu složili s ljekarima, ali su smatrali da je krompir bezobrazan za francuske želuce. U hrani, međutim, počeo se koristiti tek stotinu godina kasnije, laganom rukom pariskog agronoma i farmaceuta Antoinea Augustea Parmentiera.
Sada u njegovoj domovini možete vidjeti spomenik podignut ljekarniku, na kojem je uklesan natpis "Dobročinitelju čovječanstva". A francuski kulinarski stručnjaci ovjekovječili su ime samog Parmentiera u receptu za juhu od pire krompira, nazivajući ga "Parmentier supa".
U Rusiji se krompir zvao potpuno isto kao u Francuskoj - "zemljana jabuka". Kuhalo se isključivo kao rijetka delicija i jelo se sa šećerom na banketima palača.
Kasnije su to počeli zvati krompir. Belgijanac de Sevry dao je biljci ime "tartuf" zbog sličnosti s tartufom. U Njemačkoj je ova riječ transformirana u "Kartoffeln", a budući da je Rusija u to vrijeme bila snažno usmjerena na Njemačku, rusko ime je došlo upravo iz njemačkog, malo promijenivši se u tom procesu. Tako se pojavio novi naziv za "zemljanu jabuku" - "krompir".
