Sporovi o prednostima i nedostacima tržišne ekonomije ne jenjavaju između ekonomista različitih škola i trendova. U svom čistom obliku u modernom svijetu tržišna ekonomija praktično nije nigdje zastupljena. Većina država u svojoj praksi koristi mješovitu ekonomiju, gdje postoji i utjecaj tržišta i regulacija od strane države.
Prednosti tržišnog poljoprivrednog sistema
Bezuvjetne prednosti tržišne ekonomije uključuju činjenicu da ona natjera proizvođača da vodi računa o interesima potrošača i razmišlja o njegovim prednostima. Samo potpuno i svestrano zadovoljenje potreba kupaca može osigurati maksimalan profit za kompaniju. Ako poduzetnik ne uzme u obzir ovu važnu stvar, njegova roba ili usluge neće biti tražene, a okretniji konkurenti zauzet će ovu tržišnu nišu.
Slobodno tržište donekle pretpostavlja konkurenciju. Konkurencija između proizvođača je još jedan plus tržišta. Omogućava osiguranje najvišeg nivoa kvalitete proizvoda, u suprotnom se jednostavno neće kupiti.
Mehanizam konkurencije štiti tržišni prostor od nesavjesnih proizvođača i zastarjelih tehnologija.
Tržišni mehanizmi pružaju učesnicima u ekonomskim odnosima relativnu slobodu izbora. Strane u ekonomskoj aktivnosti ne ovise ni o kome u donošenju odluka, prilikom izbora partnera i izvođača, u zaključivanju poslovnih ugovora. Ova "ekonomska demokratija" svojstvena tržištu također je njegova jača strana.
Mane tržišnih mehanizama
Koji su nedostaci tržišne ekonomije i njene slabosti? Čak i najsavršeniji i dobro funkcionirajući tržišni mehanizam nije u mogućnosti u potpunosti zaštititi poslovne sudionike od zloupotrebe i agresivne marketinške politike, u kojoj su sva sredstva dobra. Posebnu opasnost predstavljaju kompanije koje počinju da zauzimaju položaj monopola izbacujući sa tržišta slabije konkurente u svom polju aktivnosti.
Jedino se moguće suprotstaviti monopolističkim tendencijama uz pomoć državne regulative.
Još jedan nedostatak tržišnih metoda je taj što u svojoj želji da na bilo koji način privuku pažnju potrošača, proizvođači često, direktno ili indirektno, nametnu kupcima robu i usluge sumnjive vrijednosti. Ova tržišna politika naziva se "formiranje potreba" ili "obrazovanje" potrošača. Kao rezultat, kupac troši novac na robu koja mu je objektivno nepotrebna.
Tržišna ekonomija najčešće nije u stanju da se nosi s problemom proizvodnje dobara i dobara koji su društveno značajni, ali u nepovoljnom smislu u smislu stvaranja dobiti. U pravilu je država prisiljena poduzeti proizvodnju takvih neprofitabilnih proizvoda.
Veoma značajan nedostatak tržišne ekonomije je i to što ona nije u stanju da pruži socijalne garancije učesnicima u proizvodnom procesu i da stanovništvu sposobnom za rad pruži punu zaposlenost. Talasna promjena na tržištu, praćena periodičnim krizama i zatvaranjem proizvodnje, ispunjena je potencijalnom opasnošću od nezaposlenosti.
