Izreke i izreke nepresušni su izvor narodne mudrosti. Stoljećima su ih smatrali svojevrsnim kodeksom moralnih normi i pravila ponašanja. Pored toga, poslovice i izreke čine govor svjetlijim i maštovitijim.
Riječi "poslovice" i "izreke" toliko često stoje jedna pored druge da mogu izgledati sinonimno. U stvari, oni imaju različita značenja.
Poslovice i izreke: Šta je to?
Poslovica je popularna izreka koja sadrži kratku uputu koja nosi poučno značenje. Autori poslovica u pravilu ostaju nepoznati, međutim, dešava se i da citati iz književnih djela postanu poslovice. Na primjer, "Srećni sati ne gledaju" iz Gribojedove komedije "Jao od pameti". Dešava se i da poslovica daje ime književnom djelu. Ovu tehniku je aktivno koristio Aleksandar Nikolajevič Ostrovski, među imenima svojih komedija - "Nisu svi karnevali za mačke", "Ne ulazi u svoje saonice".
Poslovica je stabilna fraza, metafora, frazeološka fraza. Na primjer, "ostani s nosom", "mali, ali odvažan." U govoru se svaka poslovica može zamijeniti drugim riječima. Značenje fraze se neće promijeniti, ali će sam govor postati manje živ i emotivan.
Kako razlikovati poslovice i izreke?
Čini se da je razlika između poslovice i izreke sasvim očita. Svaki od ovih koncepata ima specifične definicije. Međutim, u praksi nije uvijek lako razlikovati ih.
U izrekama nema rime, poslovice su ritmički organizirane i najčešće imaju rimu. Značenje poslovica je jednostavno i svima jasno. Izreke u pravilu nose neke ironične prizvuke. Glavna ideja u njima često se izražava u metaforičnom obliku.
Poslovica je neovisna, logički cjelovita fraza. Istina sadržana u njoj nesumnjiva je, jer je već uspjela izdržati test vremena. Poslovica pomaže čovjeku da donese pravu odluku, podučava ga i podučava. Drugim riječima, poslovica je uvijek odraz popularne mudrosti.
Izreka pomaže da se izraze emocije, jezik učini svjetlijim i figurativnijim. Izreka u pravilu nije cjelovita rečenica.
Izreke sugeriraju izuzetno kratak izraz misli, ali ujedno su i detaljne rečenice. Izreke nisu rečenice, već fraze. Inače, poslovica može postati osnova za nastanak poslovice.
Uprkos postojećim razlikama između poslovica i izreka, obje su ukras ruskog govora, dajući mu živopisnost, živopisnost i emotivnost.
