Svatko kad umre ostavlja za sobom lične stvari i odjeću. Tada se njegova rodbina suočava s pitanjem šta učiniti s tim stvarima. Vremenom su se pojavili neizgovoreni praznovjerni principi koji su često kritični.
Mogu li se nositi pokojnikove stvari?
Mnogi ljudi samostalno određuju stepen uticaja određenih predmeta i stvari svoje preminule rodbine. Sve ovisi isključivo o psihološkim karakteristikama osobe, njenim ličnim uvjerenjima i odnosu prema prošlosti.
Na primjer, duhovno prizemni ljudi mogu se sa stvarima preminulog odnositi sasvim mirno, što će im omogućiti da ih bace bez griže savjesti ili ih rado nose na sebi. Ovo je karakterističnije za potpune optimiste.
Prema duhovniku Andreju Lorgusu, haljine preminulog mogu se i trebaju nositi. Pored toga, otac Andrej veruje da među pravoslavnim hrišćanima uopšte postoji običaj da se stvari pokojnika dele u takozvani spomen njegove duše.
Oni koji kroz stvari pokojnika osjećaju kontinuitet generacija i povezanost vremena ili doba, uopće ih se neće htjeti riješiti, ali neće riskirati ni njihovo stavljanje. Takvim ljudima će ove stvari prije biti vrsta psihološke podrške nego lični predmeti.
Za treću grupu osoba stvari preminulog rođaka, naprotiv, predstavljaće teret, jer će ga beskrajno podsjećati. Na kraju ćete se poželjeti riješiti ih se.
Čovjek i predrasude
Kako kažu, koliko ljudi ima toliko mišljenja. Svi u ovome vide nešto drugačije. Ipak, bez obzira na čovjekova uvjerenja, u ovoj situaciji postoje neki, ako se tako može reći, jedva vidljivi principi.
Iza kulisa se vjeruje da se takve stvari mogu nositi, ali pod jednim uvjetom: ako u njima nisu umrli. Budući da ljudi ne mogu istodobno otići u drugi svijet u svoj odjeći, ova je situacija znatno pojednostavljena. Prema ovom praznovjerju, trebalo bi spaliti upravo onu odjeću u kojoj je pokojnik, još uvijek živ, upoznao posljednji dan svog života.
Drugi sveštenik, protojerej Aleksandar Iljašenko, smatra da ne treba sumnjati da li treba nositi odjeću preminulog ili ne. Sveštenik poziva da ne podlegne praznovjerjima i moli se da se pokojnikova duša odmori.
Oni koji će se riješiti svih stvari pokojnika, bez obzira na praznovjerje, trebali bi to učiniti što nježnije, kako ne bi uvrijedili svog vlasnika. To znači da ne morate samo baciti odjeću na deponiju. Ne biste ga trebali ni zakopati u zemlju. Samo moraš da spališ svoju odeću.
Neki ljudi više vole da se riješe svih odjevnih predmeta pokojnog rođaka, dajući ih crkvi. I u tome nema ništa loše. Takođe možete distribuirati stvari ljudima koji ih trebaju.
