Možda nema nijednog vozača koji nije bio upoznat sa uređajem koji se zove alkotest. Odnosi se na mjernu opremu čija je glavna svrha mjerenje nivoa alkohola u zraku koji je izdahnula ispitana osoba.
Po prvi put su se uređaji poput alkotesta pojavili u velikim količinama u Sjedinjenim Američkim Državama. Tridesetih godina prošlog vijeka mogao je samo potvrditi samu činjenicu prisustva testiranog alkohola u tijelu, uprkos tome, lokalna policija uzela je novi uređaj u službu. Bliže modernom tipu alkotesta počeli su se pojavljivati tek pedesetih godina, u Njemačkoj je započela masovna proizvodnja cijevi, koje se ne razlikuju od današnjih uzoraka. Koristili su se u raznim preduzećima gdje je zaposlenike trebalo testirati na trezvenost.
Jednostavnost rada, ali ne i jednostavnost uređaja
Današnji alkotesti daju minimalnu grešku u određivanju nivoa alkohola u ljudskom tijelu. Uređaj ima jedan princip rada, bez obzira na vrstu uređaja. Osoba puše u posebnu cijev, nakon čega se nivo alkohola u tijelu prikazuje na ekranu. Izuzetno je važno za stručnjake da odaberu uređaj koji odgovara određenoj situaciji. Specijalni senzori omogućuju analizu zračnih para: oni su elektrokemijske ili poluprovodničke prirode.
Alkotest se ispravnije naziva alkotestirom, oni nisu samo posebni, već i individualni, indikatorski i profesionalni.
Kada se koriste elektrokemijski senzori, zrak koji izdahne osoba pomiješa se s posebnim reagensima i pretvori se u paru koja se pretvara u signal koji se prenosi na monitor. Takav uređaj službenici saobraćajne policije koriste za „hvatanje“pijanih vozača.
Poluvodički senzori se zagrijavaju i pretvaraju spojeve malih molekula u signale. Istodobno, vrlo je važno uređaj zagrijavati jako i brzo kako bi se dobili tačni podaci. Zbog toga se ne koristi u hladnom vremenu i nerado - na ulici. Pored toga, u ljudskom tijelu postoje posebna fiziološka jedinjenja koja mogu negativno utjecati na kvalitetu indikatora alkotesta.
Poluprovodnički alkotesti obično imaju indikatorsku strelicu, a elektrokemijski ekran sa tečnim kristalima sa digitalnim očitavanjima.
Dopuštena pogreška
Pogreška alkotesta je strogo regulirana, svaki uređaj dobiva certifikat o sukladnosti, a također se podvrgava redovnoj provjeri, što ukazuje na to da nivo preciznosti mjerenja zadovoljava prihvaćene standarde. Upravo certificiranje i tačnost uređaja često postaju kamen spoticanja u sporu između policajaca saobraćajne policije i vozača koji osporavaju činjenicu opijenosti ili nivo alkohola u hiljadama u krvi.
