U književnim djelima često se nalaze likovi kojima autor daje prezimena koja tačno odgovaraju njihovom karakteru. Ovo je vrsta dodatne karakterizacije junaka, kratkog i prostranog.. U stvarnom životu takvi se nazivi također susreću, mada ne često.
Književna recepcija
Autor svog junaka stvara pomoću određenih tehničkih sredstava, koja se nazivaju književnim tehnikama. Jedna od takvih tehnika je govorno prezime. Sastoji se u činjenici da autor svoj lik karakterizira uz pomoć asocijacija koje je čitatelj povezao s određenom riječju. U ovom slučaju, čak i najčešće prezime može biti zvučnik, ako precizno karakterizira junaka. Primjer za to je Molchalin u drami A. S. Griboyedov "Jao od pameti". Slaže se sa svime, nikada neće reći ni riječ više i potpuna je suprotnost ispraznom Famusovu. Inače, Famusov je i prezime koje govori, jer dolazi od latinske riječi koja znači "slava", "slava".
Majstori govorenja prezimena
Nenadmašni majstor koji je majstorski savladao ovu tešku tehniku bio je N. V. Gogol. Dovoljno je prisjetiti se Korobochke, koja naporno štedi dobro, bezobraznog Sobakeviča ili Manilova, koji neprestano sanja o neostvarivom. Ali oni su na sličan način karakterizirali svoje junake prije Gogolja. Na primjer, imena likova u drami D. V. Fonvizina "Minor" - Prostakovs, Skotinin, Pravdin. Zapravo, ne treba ništa više reći o tim likovima, čitatelju ili gledaocu, pa je tako sve o njima jasno.
Suptilnosti prevoda
Govorna prezimena nalaze se ne samo u ruskoj, već i u stranoj literaturi. Ovo je prilično česta tehnika koju nije uvijek lako prenijeti u prijevodu. Prevodilac mora ne samo da prenese značenje, već i da imitira zvuk izvornog jezika. Dobar primjer prevoda sa očuvanjem neutralne boje je svećenik Chetkins iz knjige Evelyn Waugh Propadanje i propadanje. Ali prevodioci J. D. R. Tolkien još nije uspio smisliti ekvivalent engleskom prezimenu Baggins - u nekim verzijama prevedeno je kao Baggins ili Sumnix, i to je u osnovi tačno. Ali riječ "Baggins" znači i "običaj pijenja čaja u određeno vrijeme", što je vrlo važno za karakterizaciju lika. U slučajevima kada nije moguće dobiti odgovarajuću rusku verziju stranog prezimena koje govori, obično se daje fusnota.
U običnom životu
Ponekad se termin "govorno prezime" koristi u svakodnevnom životu. Naravno, u ovom slučaju nema smisla govoriti o književnom sredstvu, jer je osoba takvo prezime najčešće dobila nasljeđivanjem. Ako je sam smislio prezime, tada će se to već zvati pseudonim. Ali prezime naslijeđeno od roditelja može vrlo precizno okarakterizirati onoga ko ga nosi. U ovom slučaju, s pravom se može nazvati govornicom.
